Nakon smrti Eugena Savojskog 1736. godine, posjed Belje pripao je kraljici Elizabeti. Naslijedila ga je potom slavna kraljica Marija Terezija, a sve do 1775. godine posjedom je upravljala Bečka komora. U tom je razdoblju obradivo zemljište posjeda kvalitativno smješteno u prvu kategoriju. Svjesna vrijednosti Belja, Marija Terezija poklanja ga svojoj kćeri Mariji Kristini i njezinom mužu Albertu, vladaru-namjesniku Mađarske. No, postojao je jedan uvjet: ukoliko par ne bude imao muških potomaka, imanje će pripasti nekom drugom članu obitelji.